Europska unija odlučno kreće u obračun s pranjem novca koje godišnje, prema podacima Europola, iznosi nevjerojatnih 139 milijardi eura. U cilju jačanja borbe protiv ovog raširenog problema, priprema se nova direktiva koja će omogućiti temeljitu provjeru porijekla imovine, a sve zemlje članice – uključujući Hrvatsku – morat će je u potpunosti primijeniti do kraja 2026. godine.
U Hrvatskoj su već započele pripreme za usklađivanje zakonodavstva. Izmjene Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku već su u izradi, a očekuje se da će omogućiti pokretanje imovinskih istraga paralelno s kaznenim postupcima, pa čak i oduzimanje imovine i prije nego što padne presuda.
“Formirane su dvije radne skupine koje rade na izmjenama ključnih zakona kako bi se omogućila provedba novih EU smjernica”, izjavio je Damir Habijan, ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
Diskrepancije koje bodu oči
Dok je prosječna neto plaća u Hrvatskoj oko 1416 eura, na terenu se često može vidjeti drugačija realnost. Skupi automobili, više nekretnina, luksuzne vile uz more – sve su to slike koje ne odgovaraju prosječnom životnom standardu. Pitanje se samo nameće: kako se sve to financira?
“U praksi bilježimo gotovinske kupnje stanova i kuća u iznosima i do 500 tisuća eura, a luksuzne nekretnine na Jadranu nerijetko prelaze milijun eura”, rekao je Mislav Krišto, agent za prodaju nekretnina.
Država do sada rijetko kad ispituje podrijetlo takvog novca, no to bi se uskoro moglo promijeniti. Oduzimanje imovine bez pravomoćne presude, već u fazi istrage, postaje moguća opcija ako novi zakoni prođu proceduru.
Novi alati za borbu protiv skrivenog bogatstva
Pored pravosudnih promjena, Porezna uprava već je osnovala posebnu Službu za istraživanje prikrivene imovine. Samo prošle godine otvorili su 83 slučaja, a 43 su završena. Protiv 30 osoba podnesene su kaznene prijave.
Važnu ulogu u ovom sustavu imaju i banke koje su obavezne analizirati svaku veću transakciju – točnije, svaku u iznosu od 10.000 eura ili više.
“Banke provode dubinsku analizu takvih transakcija, ispituju porijeklo sredstava, traže dodatnu dokumentaciju i ako primijete sumnjive aktivnosti – mogu ih prijaviti ili blokirati”, objasnio je Ivan Hrvoje Maljković iz Hrvatske udruge banaka.
Banke, inače, ažuriraju podatke o klijentima svake tri godine, ali mogu intervenirati i češće ako posumnjaju u nepravilnosti.
Što to znači za običnog čovjeka?
Iako se na prvi pogled čini da ove mjere ciljaju isključivo “velike ribe”, u stvarnosti posljedice pranja novca osjećaju svi građani. Novac stečen nezakonito i uložen u luksuznu imovinu umjetno napuhuje cijene nekretnina, čineći ih nedostupnima za prosječnog radnika. Skupe transakcije u kešu bez stvarne kontrole podrivaju tržište i stvaraju nejednakosti koje se teško ispravljaju.
Osim toga, sustavno zanemarivanje kontrole podrijetla novca slabi povjerenje u pravosuđe, bankarski sustav i samu državu. Kada građani vide da se neki obogaćuju bez vidljivog rada ili plaćanja poreza, javlja se osjećaj nepravde i demotivacija, što dodatno narušava društvenu koheziju.
Nova direktiva Europske unije ne donosi samo pravne promjene – ona signalizira i promjenu mentaliteta. Vrijeme je da se odgovori na pitanje koje se predugo zaobilazilo: odakle nekima toliki novac? S boljom kontrolom i većom transparentnošću, svi bismo mogli živjeti u pravednijem i uređenijem društvu.
